IZ MEDIJA
.
Večernje Novosti 05.07.2005.

 

KOSOVO NEĆE BITI NEZAVISNO
Dubravka VUJANOVIĆ  05.07.2005, 18:45:00

SRPSKA strategija "više od autonomije, manje od nezavisnosti", sa kojom će zvanični Beograd ući o pregovore o budućem statusu svoje južne pokrajine, počela je ovih dana da se uobličava. Veruje se zato da će u oktobru, kada je predviđen početak utvrđivanja kosmetskog modela, srpska strana izneti predlog koji će biti kombinacija već viđenih rešenja za Južni Tirol, "Plana Z 4" za Hrvatsku i RSK i belgijskog rešenja kojim se regulišu odnosi između Valonaca i Flamanaca. Ipak, "Plan Z 4" koji je ponuđen RSK neposredno pred "Oluju", po svemu sudeći, biće najviše "eksploatisan".
U razgovoru za "Novosti" Vuk Drašković, šef diplomatije SCG, stoga podseća i objašnjava šta je podrazumevao "Plan Z4" koji je 1995. godine, noć uoči pada Krajine, odbilo tamošnje rukovodstvo, Milošević, a protiv kojeg su naročito bili radikali.
Koja rešenja je nudio "Plan Z 4"? Koja od njih je moguće primeniti na Kosmetu?
- Generalno, taj plan je značio neku vrstu unutrašnje suverenosti ili unutrašnje nezavisnosti. Svojevrsnu državu u državi, ali bez međunarodnih atributa države. Krajina je, po tom planu, trebalo da ima svoj parlament, vladu, predsednika, grb, himnu, zastavu, a obaveza centralne vlade u Zagrebu bila je da štampa onu monetu za koju se opredeli Krajina. Knin je mogao da delegira jednog predstavnika u centralnu vladu, kao i poslanike u Sabor, dok centralna vlada iz Zagreba nije mogla da šalje svoje predstavnike u vladu Krajine. Krajina je imala pravo i na svoju policiju, na sudstvo u dva stepena - prvostepenom i apelacionom, dok je u trećem stepenu odlučivalo specijalno apelaciono veće pri vrhovnom sudu Hrvatske, sastavljeno od sudija iz Hrvatske i Krajine.

FORMULA "2 K"
PROBLEM je bio što je taj plan podrazumevao razoružavanje krajiških vojnih formacija...
- Krajina, po "Planu Z 4", nije imala pravo na svoju vojsku, ali ni Hrvatska nije imala pravo da drži vojsku u Krajini. To je trebalo da bude demilitarizovana oblast.
Bez prava na promenu granica i povezivanja RSK sa Srbijom ili Republikom Srpskom...
- Granice Hrvatske su bile zagarantovane. Ona je kao jedinstvena država trebalo da bude zastupljena u Ujedinjenim nacijama, a Krajina je imala pravo da bude predstavljena u određenim, tačno navedenim, međunarodnim organizacijama iz oblasti trgovine, zdravstva, prosvete, kulture, biznisa...
Da li je sve to o čemu pričate moguće preslikati na Kosovo?
- Na ovome tragu poželjno je tražiti rešenje za budući status Kosova i Metohije.
Krajina je, praktično, bila podeljena na dva dela, bila je teritorijalno kompaktnija od područja Kosmeta rasparčanog na enklave. Zar to neće biti problem da se koncipira vlast kakva je bila predviđena u Krajini?
- To ne bi bio problem ako bi se plan do kraja sproveo. Jer, centralna obaveza Krajine bila je da poštuje sva prava Hrvata na tom području. I ti Hrvati imali su prava na posebne veze sa Hrvatskom. Kao što je i Krajina imala pravo na posebne odnose sa Srbijom. U pitanju je, podvlačim, nekonvencionalno rešenje, kakvo je jedino i moguće na KiM.
Zašto bi Srbiji najviše odgovaralo baš ovo rešenje? Pretpostavljam da je glavni ralog što garantuje suverenitet zemlje i njenu teritorijalnu celovitost...
- Plan bi štitio pre svega prava Srba u Pokrajini. A štitio bi i državne granice sa Makedonijom i Albanijom.
Kakvi signali stižu iz međunarodne zajednice? Dozvoljavaju li uopšte komparaciju sa Krajinom?
- U vreme kad je nastao "Plan Z 4" u opticaju je bila formula "2 K". Ona je podrazumevala simetriju Krajina - Kosovo. Upravo međunarodna zajednica je lansirala tu formulu sa ciljem da jednim planom budu rešena dva problema u regionu. Samo što niko, sem SPO, nije hteo ni da čuje za to. Čak ni antimiloševićevska opozicija. Dogodila se "patriotska" dernjava, a "Plan Z 4" je proglašen za minu koja ruši već stvorenu srpsku državu.
U prošlom razgovoru favorizovali ste model Južnog Tirola. Šta se promenilo?
- Ništa. Južni Tirol se u 90 odsto rešenja poklapa sa "Planom Z 4".
Da li je bar srpska strana postigla konsenzus da se bori za primenu plana sličnog "Planu Z 4" ili može da se ponovi 1995. godina - ni plana, ni Krajine?
- Nadam se da nećemo napraviti istu grešku. Da nećemo opet biti pod uticajem istih "patriotskih" snaga koje su sahranile i "Plan Z 4" i Krajinu. I da nećemo ni insistirati na političkom konsenzusu sa tim snagama.
Ima li konsenzusa u državnom vrhu, u vladajućoj koaliciji, ako se on već neće tražiti u opoziciji?
- Mislim da naša državna pozicija o ovom pitanju uopšte nije sporna. Ali, budimo svesni činjenice da postoji i druga strana, albanska, koja nije spremna za kompromis. Ta strana je, izgleda, spremna i na ultimativne poruke mećunarodnoj zajednici: ili da se bezrezervno prihvati nezavisnost, ili međunarodne snage mogu da se nađu na udaru njihovog ekstremizma. Ove eksplozije u Prištini su nagoveštaj da se njihova strategija vodi u tom smeru.

DODATI "I SRBIJE"
HOĆE li međunarodna zajednica popustiti pred tim ultimatumima?
- Ne sme da popusti. Mora istrajati na stavu da nijedno rešenje ne može da bude nametnuto silom.
Kako će se uopšte tražiti kompromis kad jedna strana ima tako zaoštrene stavove? Šatl-diplomatijom, kako kaže Čović? Neko će prenositi stavove od jednih drugima, a Srbi i Albanci se neće ni videti?
- Na radikalne stavove međunarodna zajednica je i do sada odgovarala radikalno, ali sa znatnim zakašnjenjem. Albanci, pogrešno, veruju da će izdejstvovati da se baš zbog njih pogaze i Povelja UN i svi međunarodni zakoni, pa i rezolucije Saveta bezbednosti.
Jeste li već izneli predloge iz "Plana Z 4" predstavnicima međunarodne zajednice? Kako su reagovali?
- Niko nije bio negativno raspoložen, niti može da bude odbojan prema apsolutno kompromisnim predlozima.
Jesu li vam rekli šta je u slučaju Kosmeta najspornija tačka "Plana Z 4"? Šta ne može da prođe?
- Niko ne traži da taj plan bude prepisan, već samo da se na tom tragu traži rešenje. Koplja će se, u svakom slučaju, najviše lomiti oko imena i statusa sadašnje državne granice SCG sa Makedonijom i Albanijom.
U principima Kontakt grupe nema povratka na 1999. godinu, nema podele Kosmeta, a rešenje se neće smeti dovoditi ni u vezu sa drugim pitanjima u regionu. Postoji zamka, jer nema jasne odredbe da neće biti nezavisnosti...
- Ima jedna tačka koja nije do kraja precizirana. Kaže se jasno da se granice Kosova ne mogu menjati. Tu samo treba dodati dve reči - "i Srbije".
Hoće li biti dodate?
- Nije teško naći kompromis. Jer, sve što bi bilo nametnuto, bilo bi nasilno, a stav je da nasilnog rešenja nema. Neće nam nametnuti nezavisnost Kosova ako budemo mudro ili odgovorno igrali ovu partiju. Ako nam poteze budu vukli oni koji su srušili "Plan Z 4", onda možemo sve da očekujemo.

DUGI PROTEKTORAT?
ALBANCI se uzdaju i da će, ukoliko se rešenje ne bude moglo naći na osnovu kompromisa, bar ne u skorije vreme, dobiti bar odloženu nezavisnost kroz formu privremenog protektorata. Postoji li ta opasnost?
- Izvesno je da se uveliko razmišlja o protektoratu za duži vremenski period. Da li bi to bio protektorat UN, EU ili kombinovani model, pitanja su o kojima se razmišlja. No, i u tom slučaju moraju se poštovati sadašnje državne granice Srbije sa Makedonijom i Albanijom. I protektorat podrazumeva rešenja slična onima koja mi nudimo. Konačno, već šest godina Kosmet je pod protektoratom.

ALBANSKI ŠAH
VI zastupate izdvojen stav - da kosmetski Srbi uđu u privremene institucije bez prethodnog ispunjavanja nekih uslova. Ostatak vlasti je protiv...
- Ponekad je greška tražiti konsenzus tamo gde mesta konsenzusu nema. Zastupam stav da uradimo ono što moramo i da se borimo onako kako moramo. Srbi sa Kosova žele da reše svoje egzistencijalne probleme, a to mogu samo u razgovoru sa Albancima i Unmikom. Niko nema prava da ih u tome sprečava. Šahovska partija se već igra. I kad je reč o standardima, i kad je reč o budućem statusu. Albanci igraju šah sami sa sobom. Povlače i svoje i naše poteze.
Kosmetski Srbi ponekad jednostranim odlukama dovode Beograd u situaciju da se ne pita...
- Kada se bude odlučivalo o statusu Kosova, to neće biti pitanje lokalnih organa, nego svesrpsko, državno i nacionalno pitanje. O standardima kada je reč, ne smemo sprečavati kosovske Srbe da se bore učestvovanjem u borbi. Pomozimo ih finansijski i stručno za tu borbu.